POVIJEST

Kao nova teritorijalno ustrojena općina-jedinica lokalne samouprave, Općina Dubrovačko primorje je osnovana 1997. Treba naglasiti da je sličan ustroj već postojao u vrijeme francuske (1806.) i austrijske (1886.) vladavine, te u sastavu Kotara Dubrovnik 1952. Druga je po veličini teritorija (197,11 km2 ili 11,06% površine Dubrovačko-neretvanske županije), ali je ujedno i najslabije naseljena sa svega 2216 stanovnika ili samo 11,02 stanovnika na km2
Općinsko središte je Slano u kojem je smješteno općinsko vijeće, općinsko poglavarstvo i jedinstveni upravni odjel. Prostor Općine kao i cijelo Dubrovačko primorje obilježavaju dvije prirodne cjeline: brdovito zaleđe uz staru Napoleonovu cestu i dalje do hercegovačkih brda, te obalno područje uz more i Jadransku turističku cestu. U zaleđu su smještena naselja Majkovi-Grbljava, Trnova, Mravinca, Podgora, Čepikuće, Trnovica, Točionik, Lisac, Podimoč, Visočani, Smokovljani, Ošlje, Stupa, Topolo, Štedrica i Imotica. Priobalna naselja su Slano, Banja, Grgurići, Slađenovići, Kručica, Banići, Smokvina i Doli. Prirodni uvjeti ovih dviju cjelina utjecali su na brži razvoj i veću naseljenost priobalnih naselja, te stagniranje i odumiranje ruralnih naselja u zaleđu prije, osobito poslije Domovinskog rata. Posebnost reljefa u zaleđu čine kontrastne izmjene pitomih, lijepo obrađenih udolina, manjih krških polja, vrtača, listopadnih gajeva, opožarenih i pošumljenih površina, dolaca ograđenih čipkom kamena suhozida, ogoljelih visoravni i naglih uzvisina od kojih je najviši vrh Neprobić od 963m visine. Obalni krajobraz je razigran dalmatinskim tipom razvedene obale s brojnim uvalama, zatonima, zaljevima, rtovima, kanalima, prolazima, čipkastom obalom zvanom Tri sestrice u Dolima.

Teritorij Općine Dubrovačko primorje je pravo, ugodno i izrazito mediteransko podneblje, najviše izloženo utjecaju mora, pa je vegetacija tipično mediteranska. Obalni terasasti pojas je obrastao borovim šumicama, makijom, gajevima vitkih čempresa, stablima maslina, rogača, badema, agruma, lovorikom, mirtom, lozom, žukom, kaduljom, lavandom i drugim biljem koje ovom prostoru daruje gotovo biblijske boje i mirise.
Općina Dubrovačko primorje ima sva obilježja hrvatskog dinarskog bezvodnog krša bez stalnih vodenih tokova, pa stanovništvo za pitku vodu koristi kišnicu iz gustijerni, a sela u zaleđu i seoske krške lokve za napajanje stoke. Kako su podzemne vode vrijedne vodene zalihe, u tijeku su istraživačka bušenja za pitkom vodom u predjelu Čepikuća i Dola. Glavni vod regionalnog vodovoda je prošao kroz naselja Imotica, Topolo, Stupa, Ošlje i Smokovljani do Visočana, a iz vodocrpilišta Nereza kod Slanoga vodovod od prije napaja naselja uvale Slano, Slađenoviće, Kručicu i Baniće.
Dubrovačko primorje i Općina Dubrovačko primorje ima veoma povoljan zemljopisni i tranzitno prometni položaj kao raskrižje postojećih cestovnih prometnica i pravaca, lokalnih cesta i buduće autoceste uz granično područje, te zbog plovnih putova duž morskih kanala, zaljeva i prolaza. Zbog toga je, na vjetrometini tisućljetne prošlosti ovih graničnih prostora, Dubrovačko primorje bilo žrtva čestih pljačkaških pohoda. Zabilježeni su upadi i pljačke Turaka i hajduka, među kojima su glavninu činili Crnogorci, poslije velikog i razornog potresa 1667. Velika provala se dogodila i 1806. godine za vrijeme rusko-francuske opsade Dubrovnika. Tada su Crnogorci opljačkali Dubrovačko primorje od Osojnika do Dola i Miholja Krsta, spalili Knežev dvor i 30 kuća, ubili pet osoba u Slanomu i četiri u Gornjim Majkovima. Najnemilosrdniji i najopsežniji napad dogodio se 1991. u doba neizvjesnih previranja i raspada SFR Jugoslavije. Najstariji povijesni podaci i arheološki nalazi, ostaci keramičkih plitkih posuda i kostura nađenih u Močiljskoj i drugim spiljama po Dubrovačkom primorju dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno već u mlađem kamenom dobu pa i prije (8000 do 3000 godina pr. Kr.). Tragove su u ovom prostoru ostavili Iliri, Grci, Rimljani, Istočni Goti, Bizant i mnogi drugi. Svjedoče nam to razrušene kamene ilirske gradine i gomile, rimski sarkofazi, nekropole, natpisi u kamenu, ostaci crkve zvane Rotonda u blizini naselja Ošlje, srednjovjekovni nadgrobni spomenici-stečci, brojni natpisi uklesani u kamenu,…

Slano

Jedno od najpitoresknijih mjesta dubrovačkom područja, u najpitomijem zaljevu dugom više od 2 km, s krasnom plažom, u gustim šumarcima borova i mslina, s dugom kulturnom tradicijom i brojnim spomenicima iz svih vremena, počevši od predpovijesti.
Franjevačka crkva sv. Jeronima jedna je od najljepših u tom kraju, iz 15. st. sačuvan je i Knežev dvor iz vremena Dubrovačke Republike, ljetnikovac poznate porodice Ohmučević, čiji su članovi bili vrsni pomorci i književnici. Iz Slanoga vodi cesta za Zavalu u Hercegovini, gdje se nalazi glasovita krška špilja “Vjetrenica” (14 km).
Slano je najveće i najvažnije naselje i općinsko središte. Tradicionalno mu gravitiraju naselja u neposrednom zaleđu, sastavnom dijelu općine Dubrovačko primorje. Udaljeno je 30 km prema sjeverozapadu od županijskog središta Dubrovnika.
Leži u prostranoj i prekrasnoj istoimenoj uvali, potopljenoj udolini, uza zidanu obalu, nasuprot otoku Šipanu, od kojega ga dijeli Koločepski kanal. Slano je atraktivno zbog mnogobrojnih šljunčanih plaža, bujne vegetacije i ugodne klime. Nekada je brodskim linijama redovito bilo povezano s Dubrovnikom i Korčulom, ali i s drugim manjim lukama-pristaništima u Dubrovačkom primorju i na poluotoku Pelješcu (Zaton, Orašac, Trsteno, Doli, Ston i dr.). Moguće su brodske veze sa susjednim otocima, odnosno lukama u širem području (Šipan, Mljet i dr.).
Uvala je zaštićena od svih vjetrova te je idealno sklonište i sidrište za brodove i jahte. Gospodarstvo se temelji na turizmu: hoteli (“Admiral” i “Osmine”), privatne sobe, apartmani, kampovi i drugi sadržaji; poljodjelstvu (maslinarstvo, vinogradarstvo, voćarstvo, ribarstvo i pomorstvo).