Na čelu knežije postavljen je knez koji se iz redova plemstva birao prvo na 3, a zatim na 6 mjeseci. Od 1635. godine mandat kneza traje godinu dana. Prvi knez nove knežije bio je Lovro de Bodacia, a svoju dužnost počeo je obnašati 29. svibnja 1399. godine. Ovlasti kneza odnosile su se na upravljanje knežijom, sudske poslove u građanskim i krivičnim parnicama, ubiranje državnih pristojbi i poreza.

Zemljište za gradnju dvora i vrta primorskog kneza određeno je već pri podjeli knežije Primorje na kaznačine 1399. godine. Tada je ostavljena zemlja za vrt i kuću slanskog kneza i po svemu sudeći radilo se o improviziranoj drvenoj građevini. Izgrađen je na najistaknutijem strateškom mjestu iznad obale potoka, s najboljom mogućnošću obrane.

Prvi dvor u gotičko renesansnom stilu dovršen je 1447. godine o čemu svjedoči natpis iznad vrata na prvom katu, gdje se uz Kristov monogram nalazi i ime kneza Dragoja Rafaela Gozze koji je prvi obnašao službu i stanovao u novoizgrađenom dvoru.

Knežev dvor u Slanom nije spadao u reprezentativne palače jer mu je funkcija bila uvjetovana fortifikacijskom i upravnom namjenom. Razlog tome bile su česte provale gusara i hajduka, naročito u 16. i 17. stoljeću, i nadzor nad trgovinom soli.

Izvorno, južni zid s glavnim vratima izvedenim u gotičkom stilu, imao je unutrašnji obrambeni hodnik i stražarsku šetnicu sa strijelnicama. Pred dvorom se nalazilo kameno postolje s kopljem za zastavu, a u dvorištu dvora, ispred zatvorskih prostorija, stup srama – koji su danas vraćeni u prvobitni položaj.

Na katu dvora do kojeg je vodilo vanjsko stubište, smještena je kneževa saloča, a tu su se nalazile i prostorije kancelara u kojem se čuvao arhiv Primorske knežije.

Knežev dvor u Slanom dijelio je burnu političku povijest Republike, a sve su to pratile i graditeljske pregradnje, ponajviše uvjetovane potresima, nadasve s velikim potresom 1667. godine koji razorio Dubrovnik i okolna područja, a 1806. godine tijekom crnogorske agresije, dvor je spaljen.

S težnjom da se ruševna zgrada prenamjeni u stan pretorijalnog upravitelja, 1831. godine okružni inženjer Lorenzo Vitelleschi radi detaljne nacrte dvora na kojima je jasno navedena namjena za : stan upravitelja, njegove urede i zatvor.

Situacija koja je uslijedila krajem 19. i početkom 20. stoljeća, nakon prodaje državne zgrade trgovcu Jeliću, rezultirala je pregradnjom administrativno-fortifikacijske građevine u stambenu zgradu.

Tijekom srpske agresije na Republiku Hrvatsku 1991. godine, dvor je uz većinu zgrada u Slanom, bio spaljen.

U svibnju 2017. godine Društvo prijatelja dubrovačke starine dovršilo je obnovu Kneževa dvora. U obnovi su se poštovale konzervatorske smjernice s težnjom vraćanja administrativno-obrambene funkcije zgrade zatečene prigodom ukinuća Republike 1808. godine, odnosno izvorne arhitekture od 15. do 18. stoljeća.